Glina je zemlja, zemlja je priroda, a priroda u mojim rukama je umjetnost. Umjetnost je energija, inherentna snaga u mojoj krvi, snaga moje kulture, koja neumorno radi sa željom da izrazim, dam i podijelim avanturu stvaranja. U svijesti i materijalnosti gdje sve mogućnosti već postoje, glina je visceralna smjelost, nevina i divlja u začeću i evoluciji. Tu u svakom trenutku gdje se nalazite uvijek će biti mjesta za kontinuitet. Keramika je racionalna struktura u nestašnoj koži. U ljubavnom činu groteska je iznova senzibilitet, sinergija između burnih i dobro odgojenih. Otvorena područja omogućuju vam da uđete u intimni prostor u kojem su zarobljeni procesi i teorija i rađaju eklektične oblike koji bježe od gravitacije, izražavajući kretanje. Keramika je težnja i divlja euforija gdje harmoniji i ritmu nikad dosta ukrasa. A ja sam, zaveden gustoćom u ekstazi - sazviježđe boja u ujedinjujućoj paleti koja slavi život. U stalnom stanju stvaranja i u vrlinskom ciklusu, sanjam o univerzalnosti koja nadilazi vijekove. To su istinski osjećaji i ekspanzivna energija koja vibrira unutar umjetnika, prava bit. To je mahnita potraga za vizijom, estoy aquí con fuerza. Nije maštarija, predano se dajem tražeći svu ljepotu: stisnutu, nestvarnu, idealnu, eteričnu. S ovom pretpostavkom u srcu i jasnoćom u mom umu umjetnost će uvijek biti. Ti sa mnom sada, sa mnom sada, tako zaljubljena u ljubav, tako zaljubljena u umjetnost, tako zaljubljena u život, stvarajući sudbinu.                                                                                               

Rafael  Corzo